ORDO SUPREMUS MILITARIS TEMPLI HIEROSOLIMITANI

( O.S.M.T.H. HRVATSKA )
Templarska odora

 

 

 

 

 

Toliko je knjiga, studija, članaka, legendi i zabilježbi napisano o viteškom redu templara da je gotovo nemoguće reći nešto novo. Prati ih niz kontroverzi i tajni, a o njima i danas kruže fantastične priče , poput onih da su osnovali Švicarsku, da se u njihovom vlasništvu nalazi Sveti Gral, da poznaju životne tajne koje su drugima nepoznate i slično. Njihova religijska stanovišta, mističnost i ekonomska moć, predmet su proučavanja mnogih znanstvenika i znatiželjnika. I u Sierre se eksploatira bajka po kojoj su templari poznavali strašnu tajnu, prenošenu s koljena na koljeno pri samrtnom uzglavlju i tako sve do naših dana; tajnu koja sadrži ključ svih tajni univerzuma, pa tako i konačnu istinu o kršćanskoj religiji.

 
   

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

POVIJESNI DOKUMENTI
 
Pergament iz Chinona iz 1308. O.S.M.T.H. dokument iz 1705. O.S.M.T.H. dokument iz 1813. (1) O.S.M.T.H. dokument iz 1813. (2) O.S.M.T.H. statut iz 1840.
 
 
KRATKA POVIJEST
   
   
U lipnju 1099. godine Gospodnje, nakon 40 dana opsade, vitezovi križari zauzeli su Jeruzalem i oslobodili Kristov grob iz ruku «nevjernika», te su u Palestini osnovali kraljevstvo, brojna vojvodstva i grofovije koje će potrajati dva stoljeća. Osnovani su i mnogi viteški redovi među kojima najznačajnija mjesta zauzimaju hospitalci, teutonci i templari.
Jeruzalem
 
Godine 1118. Hugues de Payens sa još osmoricom francuskih vitezova osniva Red vitezova templara (Pauperes Commilitiones Christi Templique Salomonis), dobivši od Boldwina II. Kralja Jeruzalema (1118 – 1131) smještaj u dijelu Jeruzalemske palače, u Solomonovom hramu.
 
Njihov je znak prvo bio samo bijeli plašt, potom i crveni križ na bijelome polju, a u svojstvu grba. Nakon svoje izvorne svjetovne forme, ubrzo su postali jedna od najbrojnijih grupacija u Katoličkoj crkvi, a osim Francuza, najviše je bilo Engleza, Nijemaca, Flamanaca, Normana i dr. Počeli su stjecati ogromno bogatstvo, a prema nekim izvorima za vrijeme svog postojanja stekli su preko 9.000 posjeda širom svijeta. Godine 1128. papa Honorius II. potvrdio je Red, a templari su prihvatili nositi bijele halje kao simbol čistoće njihova života. 1146. godine papa Eugen III. dodao je na halje crveni križ sa dvije usporedne vodoravne crte.
 
Godine 1187. templari su izgubili Jeruzalem i povukli se u Akru, 1291. godine preselili su u Limasol na Cipru a glavni perceptorat u Pariz.Poslije mnogo godina moći i bogatstva Red doživljava krah. Francuski kralj Filip Lijepi, koji je Redu dugovao pravo bogatstvo, i vrlo uznemiren vojnom i ekonomskom snagom ovog viteškog tijela, 1307. godine uhićuje sve templare u Francuskoj i prisvaja sva dobra i posjede Reda. U pismu papi optužuje templare za herezu. Pod velikim pritiskom, bez provjeravanja istinitosti optužbi, papa Klement V. bulom Vox in excelso ukida Red 1312 godine. Templari dolaze pod udar inkvizicije, bivaju proganjani, mučeni i spaljivani.
 
Kako bi se spasio od progona, jedan dio Reda postaje Kraljevski red Krista (Red Svetog Križa) u Portugalu i zadaća im je braniti Pirenejski poluotok od najezde muslimana. Isto tako, tog jutra 13. listopada 1307. cjelokupna templarska flota je isplovila iz luke La Rochelle, i do danas se ne zna gdje se bila uputila. Pretpostavlja se da su sve svoje vrijednosti templari prenijeli u Škotsku na imanje grofa Sinclare. I sada, predanje kaže, u crkvi Rosslyn postoji 9 kovčega koje sadašnji vlasnik ne dozvoljava istražiti, unatoč vjerovanju, ili baš zbog toga, da se tu nalazi Sveti Graal. Nesumnjivo je da su templari bili izuzetni borci i iskreni kršćani, odani do samoga kraja. Poštivali su zavjet siromaštva i stoga je ironično da je bogatstvo bilo jedan od važnih uzroka njihove propasti. Okončali su kao žrtve pohlepe kraljeva, ali i žrtve vlastitog ponosa. Njihov kraj bio je neizbježan zbog opasnosti koju je njihova moć predstavljala za tadašnji državni poredak.
 
Do 1705. godine templari djeluju u tajnosti, a onda su na Konvenciji plemića u Versailesu, u ožujku iste godine izabrali 42. Velikog majstora Reda. Bio je to Filip vojvoda od Orleansa,kasnije regent Francuske, koji Redu vraća legitimitet kao Svjetovnom vojničkom viteškom redu.
 
Za vrijeme 2. svjetskog rata sva dokumentacija biva prenijeta u neutralni Portugal, a naslov Velikog majstora dobiva portugalski plemić, grof Antonio Campello Pinto de Sousa Fontes. Nakon njegove smrti 1960. godine naslov je ponio njegov sin grof Fernando, princ regent.
amblem
 

 

 

Templari su u Hrvatsku stigli u 12. st. na poziv bosanskog bana Borića. Kralj Bela III. dodjeljuje im 1138. godine imanje u Vrani, sa samostanom svetog Grgura, koji je i danas jedan od najvrednijih povijesnih spomenika u Hrvatskoj. Nakon Vrane, Red dobiva područje današnjeg grada Senja. Izvorna templarska utvrda, kasnije posjed Frankopana, Senjski kaštel – Ožegovićanium, središte je oko kojega nastaje grad Senj. Naselili su se u Dalmaciji oko 1165. g. u vrijeme kralja Stjepana III. koji im je darovao Zdjelu na padinama Bilogore. Dokaz njihove snage i bogatstva je slučaj iz 1202. g. kada su Mlečani razorili Zadar: templari su kupili 10 najskupljih galija uz pomoć kojih su već godinu dana kasnije vratili grad. 1219. godine Andrija II. Mađarski dodjeljuje Redu područje oko rijeke Gacke, u zamjenu kojega Bela IV. daje Dubicu gdje templari ostaju sve do 1312. godine, kada posjede preuzimaju vitezovi svetog Ivana Jeruzalemskog – Ivanovci.
 

Godine 1277. na Martin Bregu obitava Perceptor koji prima nove članove u Red. Od ostalih mjesta gdje su templari imali imanja vrijedi spomenuti Sesvete, Jamnicu koja je okružena templarskim posjedima i crkvama, slavonske posjede oko Papuka i Psunja, Lupoglav, dolinu rijeke Zeline, okolicu Čakovca, područje Pakraca, Novu Ves, selo Gora kod Petrinje i dr. Zanimljivo je da su u trenutku svoje najveće moći templari gruntovno posjedovali oko 2/3 područja današnje Republike Hrvatske, a kada im je to, za vrijeme progona oduzeto, Kaptol je u Novoj Vesi uzeo templare u zaštitu, suprotno buli pape Klementa V.

Karlovcu najbliže, templari su se nalazili na Petrovoj gori o čemu govori Dr. Kruhek u svojem povijesno-turističkom vodiču "Petrova gora" : "...kroz to područje ide put koji vodi "prema Križarima", a to može biti samo mjesto gdje su "križari" tj. srednjevjekovni viteški red templara, imali neko svoje mjesto. To pak mjesto sigurno nije odatle dosta daleka njihova Gora kod Petrinje, nego opet vrh Petrove gore, gdje su ti templari držali u srednjem vijeku pod nadzorom isti onaj položaj, na kojem su nekad i rimski stražari imali svoju stražarnicu. To je, pak, utvrđeno mjesto i u kasno antičko doba i u srednjem vijeku čuvalo sigurnost prometa preko Petrove gore." Ta je promatračnica imala zadaću nadgledati bogumile. Suprotno tome, templari su surađivali sa bogumilima, preuzeli dio njihovog znanja i pristupa religiji, što je i danas vidljivo po ostatcima u nekim crkvama, gdje se nalaze i bogumilski i templarski simboli. Primjer je jedna crkva templara u blizini poznatog cisterijanski samostana Stična u Republici Sloveniji gdje su ispod naslaga žbuke pronađena i jedna i druga obilježja.

 
OSMTH (Templari) u Hrvatskoj sastoji se od Magistralnog zapovjedništva od Vrane, pod jurisdikcijom Magistralnog zapovjednika. To Zapovjedništvo započinje svoje djelovanje 2002. godine dodjelom prvog viteškog naslova jednom Hrvatu nakon srednjeg vijeka i to karlovačkom akademskom slikaru Alfredu Krupi, osobno od strane velikog meštra grofa Fernanda, i to u Royal Windsoru u Velikoj Britaniji, na dan obljetnice smaknuća velikog meštra J. De Molaya 16.ožujka. Formalni početak djelovanja u Hrvatskoj počinje u ljeto 2004. godine kada se osniva utemeljiteljska skupština Reda, kao udruga za promicanje ekumenizma i povijesnih tekovina templarskog reda, sa članovima iz Petrinje, Zagreba, Siska i Samobora.
 
Na Veliku subotu, 26. ožujka 2005. godine održan je međunarodni konvent Reda u Surreyu (Velika Britanija). Tu je Uvaženi zapovjednik (The Illustrious Commander), Karlovčanin, Alfred Krupa dužno i pravomoćno promoviran u rang viteza zapovjednika (KCtJ) i postavljen za Magistralnog zapovjednika od Vrane tijekom starokatoličke mise koju je predvodila Njegova eminencija, Magistralni veliki prior od Svete zemlje.
 

Tako je utemeljeno Magistralno zapovjedništvo od Vrane – Hrvatska. Veliko zadovoljstvo Magistralno zapovjedništvo od Vrane pružilo je 12. srpnja 2005. Karlovčanima i gostima priredivši, povodom 300-te obljetnice obnove javnog djelovanje Reda, prekrasnu i nadasve umjetnički vrijednu likovnu mapu «Zapisi» svojeg viteza i Magistralnog zapovjednika, akademskog slikara Alfreda Krupe, kojega kao viteza i kao čovjeka odlično opisuju riječi iz uvodnika mape : «ecce homo». No bilo je potrebno sastaviti odrednice za proširenje reda i za djelovanje u nastavnom razdoblju, pa je nakon niza sastanaka sa članovima Reda, zapovjednik donio Plan i Program rada za razdoblje 2006 – 2008 godina pod nazivom "Restauracija templarskog viteškog reda u Hrvatskoj". Među najznačajnijim zadaćama naglašeno je omogućiti uknjižbu i obnovu Senjskog kaštela Ožegovićanium , kojega će red zahvaljujući civilnim i crkvenim vlatima, ponovo dobiti u posjed. O Kaštelu se ne razmišlja samo kao o sjedištu hrvatskog Reda, nego i kao o povijesno vrijednom objektu u kojem bi se uredio reprezentativan muzejski prostor, kao i kapelica. Razumljivo, pri uređenju pojedinih sadržaja, kao i kaštela u cjelini, poštivati će se zahtjevi konzervatora, kako bi se očuvao izvorni oblik tog vrijednog spomenika kulture.

 

Nakon realizacije te zadaće, krenulo bi se u lociranje drugih nekretnina koje su nekada bile u vlasništvu Reda, a koje bi se mogle obnoviti ili gdje bi se jasno mogla istaknuti prisutnost Reda nekada i danas, a to se prvenstveno odnosi na Vranu i Goru. Veliku pozornost Red će posvetiti dobavi artefakata izvornoga Reda, kao i replika oružja i preslika izvornih Pravila i Običaja te drugih dokumenata, što će biti temelj za ostvarivanje slijedeće zadaće: početak osnivanja knjižnice sa ciljem objedinjavanja svih spoznaja o duhovnoj, financijskoj i vojnoj aktivnosti (praksi) Reda u Hrvatskoj.
 
Kao poseban događaj, vrijedno je izdvojiti obred prijama novih članova Templarskog viteškog reda u Hrvatskoj, u mjesecu travnju 2006.g. u Trakošćanu, kada je uspostavljen Veliki priorat Hrvatski, a Veliki meštar Antonio Paris je blagoslovio hrvatsko tlo. Tom prilikom vitez Alfred Krupa je promaknut u rang Velikog križa i Velikog priora Hrvatskog.
 

 

Nakon reorganizacije tijekom kolovoza i rujna 2006. godine, Red u Hrvatskoj se ustalio pod imenom: SUVERENI VOJNIČKI RED HRAMA JERUZALEMSKOG – ORDO SUPREMUS MILITARIS TEMPLI HIEROSOLYMITANI – VELIKI PRIORAT HRVATSKI koji djeluje kao autonomni priorat.

 

Veliki prior Hrvatski imenuje Uvaženog zapovjednika u Hrvatskoj. Tu časnu obvezu dobiva vitez Tomislav Hauptfeld u mjesecu listopadu 2006. godine.

Na II. viteškom konventu 13. listopada 2007. godine, tijekom obreda u Crkvi Blažene Djevice Marije Snježne u Kamenskom kod Karlovca, vitez zapovjednik Tomislav Hauptfeld promoviran je u rang Velikog Križa i na dužnost Velikog Priora Hrvatskog, dok vitez Alfred Krupa, svojom odlukom postaje „Magnus Prior Emeritus“ (Veliki Prior u Časti).
Novi Veliki Prior svojom odlukom od 7. ožujka 2008. godine osniva prva dva zapovjedništva, kao začetak budućih priorata. 1. Požeško zapovjedništvo pod vodstvom commendatora Vinka Liseca, te 2. Karlovačko zapovjedništvo s commendatorom Mihajlom Hrastovom na čelu.

Uz saznanje da Templarski viteški Red ima vječno poslanje, koje se ostvaruje i opredmećuje putem samostalnog i trajnog napora pojedinca, tj. viteza odnosno dame templara uz široku potporu organizacije, oni vrijedni pojedinci koji u sebi otkriju nepokolebljivu privrženost našem Gospodinu i Isusu Kristu sinu Njegovom, mogu zatražiti prijam u Viteški templarski red.

 
ŠTO ČINI MODERNOG TEMPLARA?
 
Prije svega, težiti istinskoj vjeri u našem životu.
Promicati ljubav i poštovanje za našu zajednicu.
Pomagati hodočasnicima u posjeti svetih mjesta i braniti pravo prisustva u Svetoj zemlji.
Pomagati siromašnima, bolesnima i nepravedno optuženima (božji zakon je iznad ljudskog koji je nesavršen).
Suprostavljati se tlačenju i štititi slobodu govora.
Poticati plemenite ideje viteštva.
Uzdržavati rukotvorine, arhivu i povijest vitezova Templara. Slobodno razmišljajući dolazimo do zaključka da su za Templara pripravni onaj čovjek i ona dama, koji ne prihvaćaju nametnute istine, ali ne postavljaju upitnost autoriteta. Oni kojima je tvarno bogatstvo po vrijednosti daleko iza onoga najvrjednijega: ljubavi, istine, prijateljstva, vjere, poštenja, iskrenosti... Uistinu, oni koji smatraju da posjeduju duhovnu kakvoću života koja se u određenom trenutku može staviti u službu Gospodina i svojega bližnjega, trebali bi razmisliti o pristupu Redu, ili barem o podrobnijem saznanju o vrijednostima Templara.
 
DOBRO JE ZNATI :
 

Red ne ograničava pripadnost bilo kojoj kršćanskoj crkvi
Red nije dio Slobodnih zidara (Masona)
Red se ne bavi politikom
Red ne dozvoljava svojim članovima djelovanje suprotno obvezama i zakonima u njihovim državama.

Na kraju ponovimo motto vitezova Templara, iz Psalma 115 (113 b), koji dokazuje njihovo čvrsto opredjeljenje služenja Gospodu:

NON NOBIS, DOMINE, NON NOBIS, SED NOMINI TUO DA GLORIAM
(Ne nama, Gospode, ne nama, već Imenu Svom slavu daj)