|
 KRATKA POVIJEST
|
| |
|
| |
|
U lipnju 1099. godine
Gospodnje, nakon 40 dana opsade, vitezovi križari zauzeli su
Jeruzalem i oslobodili Kristov grob iz ruku «nevjernika», te
su u Palestini osnovali kraljevstvo, brojna vojvodstva i grofovije
koje će potrajati dva stoljeća. Osnovani su i mnogi viteški
redovi među kojima najznačajnija mjesta zauzimaju hospitalci,
teutonci i templari. |
|
| |
|
Godine 1118. Hugues de
Payens sa još osmoricom francuskih vitezova osniva Red vitezova
templara (Pauperes Commilitiones Christi Templique Salomonis),
dobivši od Boldwina II. Kralja Jeruzalema (1118 – 1131) smještaj
u dijelu Jeruzalemske palače, u Solomonovom hramu. |
| |
|
Njihov je znak prvo bio
samo bijeli plašt, potom i crveni križ na bijelome polju, a
u svojstvu grba. Nakon svoje izvorne svjetovne forme, ubrzo
su postali jedna od najbrojnijih grupacija u Katoličkoj crkvi,
a osim Francuza, najviše je bilo Engleza, Nijemaca, Flamanaca,
Normana i dr. Počeli su stjecati ogromno bogatstvo, a prema
nekim izvorima za vrijeme svog postojanja stekli su preko 9.000
posjeda širom svijeta. Godine
1128. papa Honorius II. potvrdio je Red, a templari su prihvatili
nositi bijele halje kao simbol čistoće njihova života. 1146. godine
papa Eugen III. dodao je na halje crveni križ sa dvije usporedne
vodoravne crte. |
| |
|
Godine 1187. templari
su izgubili Jeruzalem i povukli se u Akru, 1291. godine preselili
su u Limasol na Cipru a glavni perceptorat u Pariz.Poslije mnogo
godina moći i bogatstva Red doživljava krah. Francuski kralj
Filip Lijepi, koji je Redu dugovao pravo bogatstvo, i vrlo uznemiren
vojnom i ekonomskom snagom ovog viteškog tijela, 1307. godine
uhićuje sve templare u Francuskoj i prisvaja sva dobra i posjede
Reda. U pismu papi optužuje
templare za herezu. Pod velikim pritiskom, bez provjeravanja
istinitosti optužbi, papa Klement V. bulom Vox in excelso ukida
Red 1312 godine. Templari dolaze pod udar inkvizicije, bivaju
proganjani, mučeni i spaljivani. |
| |
|
Kako
bi se spasio od progona, jedan dio Reda postaje Kraljevski red
Krista (Red Svetog Križa) u Portugalu i zadaća im je braniti Pirenejski
poluotok od najezde muslimana. Isto tako, tog jutra 13. listopada
1307. cjelokupna templarska flota je isplovila iz luke La Rochelle,
i do danas se ne zna gdje se bila uputila. Pretpostavlja se da
su sve svoje vrijednosti templari prenijeli u Škotsku na imanje
grofa Sinclare. I sada, predanje kaže, u crkvi Rosslyn postoji
9 kovčega koje sadašnji vlasnik ne dozvoljava istražiti, unatoč
vjerovanju, ili baš zbog toga, da se tu nalazi Sveti Graal. Nesumnjivo
je da su templari bili izuzetni borci i iskreni kršćani, odani
do samoga kraja. Poštivali su zavjet siromaštva i stoga je ironično
da je bogatstvo bilo jedan od važnih uzroka njihove propasti.
Okončali su kao žrtve pohlepe kraljeva, ali i žrtve vlastitog
ponosa. Njihov kraj bio je neizbježan zbog opasnosti koju je njihova
moć predstavljala za tadašnji državni poredak. |
| |
| Do 1705. godine
templari djeluju u tajnosti, a onda su na Konvenciji plemića u
Versailesu, u ožujku iste godine izabrali 42. Velikog majstora
Reda. Bio je to Filip vojvoda od Orleansa,kasnije regent Francuske,
koji Redu vraća legitimitet kao Svjetovnom vojničkom viteškom
redu. |
| |
Za vrijeme 2. svjetskog
rata sva dokumentacija biva prenijeta u neutralni Portugal,
a naslov Velikog majstora dobiva portugalski plemić, grof Antonio
Campello Pinto de Sousa Fontes. Nakon njegove smrti 1960. godine
naslov je ponio njegov sin grof Fernando, princ regent. |
|
| |

|
Templari
su u Hrvatsku stigli u 12. st. na poziv bosanskog bana Borića.
Kralj Bela III. dodjeljuje im 1138. godine imanje u Vrani, sa
samostanom svetog Grgura, koji je i danas jedan od najvrednijih
povijesnih spomenika u Hrvatskoj. Nakon Vrane, Red dobiva područje
današnjeg grada Senja. Izvorna templarska utvrda, kasnije posjed
Frankopana, Senjski kaštel – Ožegovićanium, središte je oko kojega
nastaje grad Senj. Naselili su se u Dalmaciji oko 1165. g. u vrijeme
kralja Stjepana III. koji im je darovao Zdjelu na padinama Bilogore.
Dokaz njihove snage i bogatstva je slučaj iz 1202. g. kada su
Mlečani razorili Zadar: templari su kupili 10 najskupljih galija
uz pomoć kojih su već godinu dana kasnije vratili grad. 1219.
godine Andrija II. Mađarski dodjeljuje Redu područje oko rijeke
Gacke, u zamjenu kojega Bela IV. daje Dubicu gdje templari ostaju
sve do 1312. godine, kada posjede preuzimaju vitezovi svetog Ivana
Jeruzalemskog – Ivanovci. |
| |
Godine
1277. na Martin Bregu obitava Perceptor koji prima nove članove
u Red. Od ostalih mjesta gdje su templari imali imanja vrijedi
spomenuti Sesvete, Jamnicu koja je okružena templarskim posjedima
i crkvama, slavonske posjede oko Papuka i Psunja, Lupoglav, dolinu
rijeke Zeline, okolicu Čakovca, područje Pakraca, Novu Ves, selo
Gora kod Petrinje i dr. Zanimljivo je da su u trenutku svoje najveće
moći templari gruntovno posjedovali oko 2/3 područja današnje
Republike Hrvatske, a kada im je to, za vrijeme progona oduzeto,
Kaptol je u Novoj Vesi uzeo templare u zaštitu, suprotno buli
pape Klementa V.
Karlovcu najbliže, templari su se nalazili na Petrovoj gori o
čemu govori Dr. Kruhek u svojem povijesno-turističkom vodiču "Petrova
gora" : "...kroz to područje ide put koji vodi "prema
Križarima", a to može biti samo mjesto gdje su "križari"
tj. srednjevjekovni viteški red templara, imali neko svoje mjesto.
To pak mjesto sigurno nije odatle dosta daleka njihova Gora kod
Petrinje, nego opet vrh Petrove gore, gdje su ti templari držali
u srednjem vijeku pod nadzorom isti onaj položaj, na kojem su
nekad i rimski stražari imali svoju stražarnicu. To je, pak, utvrđeno
mjesto i u kasno antičko doba i u srednjem vijeku čuvalo sigurnost
prometa preko Petrove gore." Ta je promatračnica imala zadaću
nadgledati bogumile. Suprotno tome, templari su surađivali sa
bogumilima, preuzeli dio njihovog znanja i pristupa religiji,
što je i danas vidljivo po ostatcima u nekim crkvama, gdje se
nalaze i bogumilski i templarski simboli. Primjer je jedna crkva
templara u blizini poznatog cisterijanski samostana Stična u Republici
Sloveniji gdje su ispod naslaga žbuke pronađena i jedna i druga
obilježja. |
| |
| OSMTH (Templari) u Hrvatskoj
sastoji se od Magistralnog zapovjedništva od Vrane, pod jurisdikcijom
Magistralnog zapovjednika. To Zapovjedništvo započinje svoje djelovanje
2002. godine dodjelom prvog viteškog naslova jednom Hrvatu nakon
srednjeg vijeka i to karlovačkom akademskom slikaru Alfredu Krupi,
osobno od strane velikog meštra grofa Fernanda, i to u Royal Windsoru
u Velikoj Britaniji, na dan obljetnice smaknuća velikog meštra
J. De Molaya 16.ožujka. Formalni početak djelovanja u Hrvatskoj
počinje u ljeto 2004. godine kada se osniva utemeljiteljska skupština
Reda, kao udruga za promicanje ekumenizma i povijesnih tekovina
templarskog reda, sa članovima iz Petrinje, Zagreba, Siska i Samobora. |
| |
 |
Na
Veliku subotu, 26. ožujka 2005. godine održan je međunarodni konvent
Reda u Surreyu (Velika Britanija). Tu je Uvaženi zapovjednik (The
Illustrious Commander), Karlovčanin, Alfred Krupa dužno i pravomoćno
promoviran u rang viteza zapovjednika (KCtJ) i postavljen za Magistralnog
zapovjednika od Vrane tijekom starokatoličke mise koju je predvodila
Njegova eminencija, Magistralni veliki prior od Svete zemlje. |
| |
Tako
je utemeljeno Magistralno zapovjedništvo od Vrane – Hrvatska.
Veliko zadovoljstvo Magistralno zapovjedništvo od Vrane
pružilo je 12. srpnja 2005. Karlovčanima i gostima priredivši,
povodom 300-te obljetnice obnove javnog djelovanje Reda,
prekrasnu i nadasve umjetnički vrijednu likovnu mapu «Zapisi»
svojeg viteza i Magistralnog zapovjednika, akademskog slikara
Alfreda Krupe, kojega kao viteza i kao čovjeka odlično opisuju
riječi iz uvodnika mape : «ecce homo». No bilo je potrebno
sastaviti odrednice za proširenje reda i za djelovanje u
nastavnom razdoblju, pa je nakon niza sastanaka sa članovima
Reda, zapovjednik donio Plan i Program rada za razdoblje
2006 – 2008 godina pod nazivom "Restauracija templarskog
viteškog reda u Hrvatskoj". Među najznačajnijim zadaćama
naglašeno je omogućiti uknjižbu i obnovu Senjskog kaštela
Ožegovićanium , kojega će red zahvaljujući civilnim i crkvenim
vlatima, ponovo dobiti u posjed. O Kaštelu se ne razmišlja
samo kao o sjedištu hrvatskog Reda, nego i kao o povijesno
vrijednom objektu u kojem bi se uredio reprezentativan muzejski
prostor, kao i kapelica. Razumljivo, pri uređenju pojedinih
sadržaja, kao i kaštela u cjelini, poštivati će se zahtjevi
konzervatora, kako bi se očuvao izvorni oblik tog vrijednog
spomenika kulture.
|
| Nakon realizacije te zadaće, krenulo
bi se u lociranje drugih nekretnina koje su nekada bile
u vlasništvu Reda, a koje bi se mogle obnoviti ili gdje
bi se jasno mogla istaknuti prisutnost Reda nekada i danas,
a to se prvenstveno odnosi na Vranu i Goru. Veliku pozornost
Red će posvetiti dobavi artefakata izvornoga Reda, kao i
replika oružja i preslika izvornih Pravila i Običaja te
drugih dokumenata, što će biti temelj za ostvarivanje slijedeće
zadaće: početak osnivanja knjižnice sa ciljem objedinjavanja
svih spoznaja o duhovnoj, financijskoj i vojnoj aktivnosti
(praksi) Reda u Hrvatskoj. |
| |
| Kao
poseban događaj, vrijedno je izdvojiti obred prijama novih
članova Templarskog viteškog reda u Hrvatskoj, u mjesecu
travnju 2006.g. u Trakošćanu, kada je uspostavljen Veliki
priorat Hrvatski, a Veliki meštar Antonio Paris je blagoslovio
hrvatsko tlo. Tom prilikom vitez Alfred Krupa je promaknut
u rang Velikog križa i Velikog priora Hrvatskog. |
| |
 |
Nakon reorganizacije tijekom kolovoza
i rujna 2006. godine, Red u Hrvatskoj se ustalio pod imenom: SUVERENI VOJNIČKI RED HRAMA JERUZALEMSKOG
– ORDO SUPREMUS MILITARIS TEMPLI HIEROSOLYMITANI – VELIKI PRIORAT HRVATSKI koji djeluje kao autonomni priorat. |
| |
Veliki prior Hrvatski
imenuje Uvaženog zapovjednika u Hrvatskoj. Tu časnu obvezu
dobiva vitez Tomislav Hauptfeld u mjesecu listopadu 2006.
godine.
Na II. viteškom konventu 13. listopada 2007. godine, tijekom obreda u Crkvi Blažene Djevice Marije Snježne u Kamenskom kod Karlovca, vitez zapovjednik Tomislav Hauptfeld promoviran je u rang Velikog Križa i na dužnost Velikog Priora Hrvatskog, dok vitez Alfred Krupa, svojom odlukom postaje „Magnus Prior Emeritus“ (Veliki Prior u Časti).
Novi Veliki Prior svojom odlukom od 7. ožujka 2008. godine osniva prva dva zapovjedništva, kao začetak budućih priorata. 1. Požeško zapovjedništvo pod vodstvom commendatora Vinka Liseca, te 2. Karlovačko zapovjedništvo s commendatorom Mihajlom Hrastovom na čelu.
Uz saznanje da Templarski viteški Red ima vječno poslanje,
koje se ostvaruje i opredmećuje putem samostalnog i trajnog
napora pojedinca, tj. viteza odnosno dame templara uz
široku potporu organizacije, oni vrijedni pojedinci koji
u sebi otkriju nepokolebljivu privrženost našem Gospodinu
i Isusu Kristu sinu Njegovom, mogu zatražiti prijam u
Viteški templarski red. |
| |
| ŠTO ČINI MODERNOG TEMPLARA? |
| |
Prije svega, težiti istinskoj vjeri u
našem životu.
Promicati ljubav i poštovanje za našu zajednicu.
Pomagati hodočasnicima u posjeti svetih mjesta i braniti
pravo prisustva u Svetoj zemlji.
Pomagati siromašnima, bolesnima i nepravedno optuženima
(božji zakon je iznad ljudskog koji je nesavršen).
Suprostavljati se tlačenju i štititi slobodu govora.
Poticati plemenite ideje viteštva.
Uzdržavati rukotvorine, arhivu i povijest vitezova Templara.
Slobodno razmišljajući dolazimo do zaključka da su za
Templara pripravni onaj čovjek i ona dama, koji ne prihvaćaju
nametnute istine, ali ne postavljaju upitnost autoriteta.
Oni kojima je tvarno bogatstvo po vrijednosti daleko iza
onoga najvrjednijega: ljubavi, istine, prijateljstva,
vjere, poštenja, iskrenosti... Uistinu, oni koji smatraju
da posjeduju duhovnu kakvoću života koja se u određenom
trenutku može staviti u službu Gospodina i svojega bližnjega,
trebali bi razmisliti o pristupu Redu, ili barem o podrobnijem
saznanju o vrijednostima Templara. |
| |
| DOBRO JE ZNATI : |
| |
Red ne ograničava pripadnost bilo kojoj kršćanskoj crkvi
Red nije dio Slobodnih zidara (Masona)
Red se ne bavi politikom
Red ne dozvoljava svojim članovima djelovanje suprotno
obvezama i zakonima u njihovim državama.
Na kraju ponovimo
motto vitezova Templara, iz Psalma 115 (113 b), koji dokazuje
njihovo čvrsto opredjeljenje služenja Gospodu:
NON NOBIS, DOMINE, NON NOBIS, SED NOMINI TUO DA GLORIAM
(Ne nama, Gospode, ne nama, već Imenu
Svom slavu daj) |
| |
|
|
|