Larmeniusova Povelja
    
 
Približavajući se smrti V. Meštar Reda Jaques DeMolay usmeno je putem preostale braće Reda (u ilegali) u Parisu prenio svoj naslov, na svog čovjeka «broj dva». Radilo se o kršćaninu rođenom u Palestini, Seneschalu Reda, Johannesu Marcusu (na francuskom; Jean Marc) Larmeniusu. Larmenius je već tada bio star i držao je na okupu posljednje ostatke Reda na Cipru. Larmenius je bio Meštar od smrti DeMolaya, pa do 1324, kada je u mjesecu veljači, zatražio da se zapiše dokument koji se povijesno naziva «Larmeniusova povelja».
U tom dokumentu Larmenius ustvrđuje da je previše star da bi mogao dalje nastaviti sa službom Meštra, te da prenosi svoj naslov, uz odobrenje Glavnog vijeća Reda, na sljedeće rangiranog Templara- Franciscusa Theobaldusa. Theobaldus je u to vrijeme bio Prior od Alexandrie u Egiptu. On je prihvatio službu i potpisao se na dokument. Od tada, pa sve do 1804., svaki Veliki Meštar ili rukovodeći časnik Sekretarijata Glavnog vijeća Reda, potpisao se na ovaj dokument
 
   

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 
Povelja je napisana u vrlo dobro poznatom Templarskom kodnom pismu («Codice»), što je u biti alfabet baziran na pozicioniranju dijelova Templarskog (Malteškog ) križa. Dekodirana i prevedena, povelja je potvrđena kao dokument napisan latinskim jezikom tipičnim za 13. i 14. stoljeće. Bitno je napomenuti da je «znanstvena zajednica» podijeljena o autentičnosti ovog dokumenta tj. neki su je proglasili «masonskom prevarom», što je razumljivo s obzirom da je njezino postojanje kao takvo konkretan i materijalan dokaz opstojnosti Reda, sa svim onim formalno-pravnim implikacijama koje ta činjenica sa sobom nosi.
 
 
Zahvaljujemo Velikom Magistralnom Prioratu Rumunjske na pravu korištenja fotografija Larmeniusove povelje, snimljenih u Londonu.